Zašto program uopšte
Održavanje zgrade ide kroz tri vrste aktivnosti: hitne intervencije, tekuće održavanje i investiciono održavanje (čl. 58). Tekuće i investiciono održavanje izvode se u skladu sa programom održavanja (čl. 60). Bez programa upravnik troši od slučaja do slučaja, a skupština nema osnov da oceni da li je novac otišao gde treba. Za štetu nastalu propuštanjem održavanja odgovara onaj ko je bio dužan da ga organizuje (čl. 60).
Ko ga predlaže, ko usvaja
Program predlaže upravnik i stara se o njegovom sprovođenju (čl. 50; Pravilnik čl. 3). Usvaja ga skupština stambene zajednice, običnom većinom prisutnih uz kvorum (čl. 42, čl. 44). Usvajanje se beleži u zapisniku (čl. 46), a zapisnik je dokaz da je program donet.
Kod profesionalnog upravnika predlog programa je deo njegovog posla po ugovoru; kod upravnika iz redova stanara to je obično najteži dokument u godini, pa ga vredi praviti iz prošlogodišnjeg, menjajući samo ono što se promenilo.
Šta mora da sadrži (Pravilnik čl. 4)
Program se pravi na osnovu izveštaja o stanju zgrade i odvojeno za tekuće i za investiciono održavanje. Svaki deo sadrži:
- popis elemenata koji su bili predmet provere stanja (krov, fasada, lift, instalacije, stepenište…),
- popis elemenata koji će biti predmet održavanja u toj godini,
- plan aktivnosti sa dinamikom i rokom realizacije (šta, kada, do kada),
- prioritete, tako da se spreči potreba za hitnim intervencijama,
- procenu potrebnih sredstava za svaku aktivnost,
- izveštaj o sprovedenim aktivnostima u prethodnoj godini, sa pregledom utrošenih sredstava.
Tačka 6 je razlog što se program pravi na početku godine: on sadrži obračun prethodne.
U tekuće održavanje po Pravilniku (čl. 6) spadaju, između ostalog, redovno servisiranje liftova po propisima, čišćenje oluka i slivnika, krečenje i farbanje zajedničkih prostorija i poslovi više higijene. Investiciono održavanje je zamena elemenata zgrade elementima boljih svojstava (Pravilnik čl. 2 i 9): nov krov, nova vertikala, nova vrata lifta.
Pregled stanja zgrade i rokovi pregleda
Pravilnik u Tabeli 1 propisuje koliko često se proverava stanje pojedinih elemenata. Provera može biti vizuelna ili stručna (Pravilnik čl. 5). Primeri iz tabele:
- instalacije i uređaji lifta: svake godine,
- krovni pokrivač i delovi krova: na 3–4 godine,
- vodovodna mreža: na 3–4 godine,
- elektroinstalacije: na 3–5 godina.
Provera može biti i ranija kad se program pravi ili menja. Rezultat provere je izveštaj o stanju zgrade sa predlogom prioriteta, a taj izveštaj je osnova programa (Pravilnik čl. 4).
Rok za donošenje: šta zakon kaže, a šta ne
Zakon o stanovanju i Pravilnik ne propisuju datum do koga program mora biti usvojen. Propisano je samo da tekuće i investiciono održavanje ide po programu (čl. 60) i da program sadrži izveštaj za prethodnu godinu (Pravilnik čl. 4), iz čega sledi da se pravi godišnje, na početku godine, pre nego što počnu radovi.
Lokalne samouprave u praksi traže programe: građevinske inspekcije pojedinih gradova pozivale su upravnike da dostave programe održavanja u roku od 30 dana od poziva i najavljivale kontrolu. Zato je razumno da program bude usvojen i zapisnik sačuvan pre prvog zahteva inspekcije, a ne posle. Haustor zato u Rokovima predlaže kraj februara kao interni rok zgrade; to je praktičan rok, ne zakonski.
Kako se program vezuje za tarifu
Zbir procenjenih sredstava iz programa je osnova za mesečni iznos po stanu. Troškovi se dele po dva pravila (čl. 63): tekuće održavanje i upravljanje po broju posebnih delova (svaki stan isto), a investiciono održavanje po površini posebnog dela. Uz saglasnost dve trećine vlasnika pravila se mogu zameniti. Iznos po vlasniku ne sme biti niži od minimuma koji je propisala jedinica lokalne samouprave (čl. 64), a odluka o iznosu ulazi u zapisnik i overava se.
Praktično: program kaže „krov 900.000 dinara u maju“, skupština iz toga vidi da li fond investicionog održavanja to pokriva, i ako ne, odlučuje o višoj uplati ili odlaganju.
Od programa do izveštaja o radu
Program i izveštaj o radu su isti dokument gledan sa dva kraja. Ako upravnik uz svaku stavku programa beleži kad je urađena, ko je radio i koliko je plaćeno, izveštaj o radu za skupštinu (čl. 50) i tačka 6 sledećeg programa su gotovi sami: planirano, realizovano, razlika. Profesionalni upravnik tako bez dodatnog posla ispunjava i obavezu izveštaja najmanje dva puta godišnje (čl. 53).
Česta pitanja
Mora li i mala zgrada sa šest stanova da ima program?
Da. Obaveza održavanja po programu (čl. 60) važi za svaku stambenu zajednicu. Za malu zgradu program može stati na jednu stranu: tri elementa, dva roka, jedan iznos.
Ko radi pregled stanja zgrade, mora li stručnjak?
Pravilnik (čl. 5) dozvoljava vizuelni pregled ili stručni pregled i elaborat. Za lift, gasne i elektro instalacije pregled rade ovlašćene firme po svojim propisima; za oluke, stepenište i zidove dovoljan je obilazak upravnika sa beleškom i fotografijom.
Šta ako skupština ne usvoji program?
Tekuće i investiciono održavanje se po zakonu izvodi po programu (čl. 60), pa upravnik bez programa sme samo hitne intervencije. Program se vraća na ponovljenu sednicu (čl. 45), a zapisnik beleži ko je glasao protiv.